Sa željom da se sacuvaju obicaji i kulturna baština  autohtonog puka i useljenika koji su u Okucane došli iz razlicitih krajeva bivše države, osnovano je Kulturno – umjetnicko društvo “Tkanica” 2000. godine, ali je tek krajem sijecnja 2002. godine otpocelo s radom.
Okuplja preko 100 clanova razlicitog uzrasta, Temeljna nacela KUD – a su ocuvanja i promicanja hrvatske kulturne baštine. Djelatnost KUD-a ostvaruje s u obliku: folklorne sekcije mladeg uzrasta, folklorne sekcije starijeg uzrasta, tamburaška sekcija takoder mladeg i starijeg uzrasta, vokalno-pjevacke skupine te dramsko-recitatorske sekcije koja je zabilježila zapažene nastupe diljem Hrvatske sa scenskim prikazom “Muka i smrt Isusa Krista”

 

Samo nekoliko mjeseci od  osnivanja KUD “Tkanica” u povodu obilježavanja vojno-redarstvene akcije “Bljeska”,  svibnja 2002. godine ima svoj prvi nastup u Staroj Gradiški, a pod kraj svibnja sudjeljue u Rešetarima na manifestaciji pod nazivom “Slavonac sam time se ponosim”.
Pocetkom lipnja KUD sudjeluje na 7. Smotri folklornih pjevackih skupina Brodsko-posavske županije pod nazivom “Kad zapjevam i malo zagudim” u Donjoj Bebrini, da bi sredinom lipnja uzelo ucešce na 38. kolu i sudjeluje u programu Smotre, a u kolovozu na “Novogradiškom glazbenom ljetu”.

Svoj prvi, zapaženi cjelovecernji koncert narodnih pjesama i igara clanovi KUD-a su priredili u Okucanima u povodu Dana opcine i tom prigodom dobiva od Opcinskog vijeca priznanje za izvanredne uspjehe i ostvarenje u kulturi i umjetnosti.

Uz Opcinsko poglavarstvo opcine je  organizator  “SUSRETI  POVRATNICKIH FOLKLORNIH SKUPINA  REPUBLIKE HRVATSKE pod imenom  “Obnovimo baštinu”. Na prim susretima  sudjelovalo je 18 KUD-ova i izvornih skupina iz razlicitih krajeva Hrvatske i od tada je ta manifestacija postala tradicionalnom.

Jedan od osnivaca KUD-a i utemeljitelja Susreta Ivica Corkovic je  izmedu ostalog napisao:

              “Ljubav prema folkloru probudila se u meni još u djetinjstvu. Tada sam mislio da je to samo prolazna mladalacka želja, no vrijeme je pokazalo da je to bilo utkano u mene, ugradeno u moje gene – da mi je ta ljubav sudena. Uskoro sam se suživio s narodnim pjesmama,  igrom i nošnjama; taj segment kulture postaje bitan dio mog života, jednom rijecju; – postajem folklorni ovisnik.

              Danas, mogu rec da vec godinama živim u folkloru i s folklorom, i u njemu se vidim do kraja života. Aktivno sudjelujem, i nemam namjeru prestajati, na ocuvanju kulturne baštine, prenoseci je na mlade koji su poveznica i karika neprekidnog lanca naraštaja, sljednika naše ostavštine.”

Tijekom te moje ljubavi, nije sve medutim išlo idilicno. 1991. !!! Rat!!! Mržnja nekih za koje si mislio da su dobri susjedi i sugradani. Pale se i ruše domovi, ubijaju i protjeruju ljudi… ruše se i snovi. – Kultura, kulturna baština … – to je daleko svjetlosnim godinama. Kao prognanici, s vrecicom i najnužnijih ili najmilijih stvari, odlazimo nekud, najcešce u neizvjesnost. Prolaze prognanicke godine pune tjeskobe, dvojbi i pitanja koja kao da nemaju odgovora: – Da li cemo preživjeti?, Da li cemo ikad doci u svoje razorene i uzurpirane domove?,  Da li cemo zdravi i mentalno normalni docekati slobodu i povratak. . . ?

              U tim teškim vremenima, dok sa se, ako uostalom i mnogi diljem naše ranjene domovine, borio za golu egzistenciju, za opstanak obitelji, kopkala me pomisao koja je s vremenom prerasla u zavjet: “ Bože, ako se ikada vratim svojem domu, svojem mjestu, pokušat cu organizirati skup kulturnih društava koja su imala istu, prognanicku kalvariju”.
Nakon tih godina agonije ali i skrivene nade, bljesnuo je “Bljesak”, bljesnula je nada, opet su bljesnuli snovi. Konacno povratak! Tugu nad srušenim i devastiranim domovima, zgarištima, nadvladava ushit i usklik u srcu: “Bože, pa ja sam kod svoje kuce!!!” Vrijeme zanosa i obnove brzo tece, dolazi vrijeme za realizaciju mog zavjeta. Plašio sam se stvarnosti, barijera koje je rat donio kao naplavine. Kako da navedem ljude da igraju i pjevaju kad imaju više razloga da placu; otkud im tambura kad nemaju ni lopatu ni motiku; otkud im narodna nošnja kad nemaju ni poštenu odjecu? Sve generacijsko narodno blago nestalo je u vrtlogu rata. Tko je u tim apokalipticnim dogadajima mislio na narodnu nošnju, na tamburu, instrumente… tko ih je ponio sobom, tko ih sacuvao?

Poratne, 1999. godine, u Gornjim Bogicevcima, sudjelovao sam pri  osnivanju  KUD-a “Starcu” a kad su se u Okucanima stvorili uvjeti,  osnivam Kulturno-umjetnicko društvo “Tkanicu”. Ideju o osnivanju i imenu nabijenom simbolikom, iznio sam i mr. Miroslavi Hadžihuseinovic-Valašek, koja je ideju odmah pozdravila i prihvatila. Dakako da uz ideju treba i materijalna potpora i ljudski potencijal. Imao sam srecu što je tadašnji nacelnik opcine Okucani,  ideju primio s oduševljenjem te pružio financijsku i materijalnu potporu a u medu gradanima opcine našao sam kvalitetne suradnika i članove  KUD-a
Te iste, 2002. godine,  zadnjieg vikenda u kolovozu (što je postala tradicija) organizairamo kulturnu manifestaciju na kojoj su  sudjelovala Društva od Dubrovnika do Vukovara. Ova manifestacija je nazvana: “Susreti povratnickih folklornih skupina Republike Hrvatske”: što znaci da su sudionici manifestacije kulturno-umjetnicka društva s podrucja zahvacenih domovinskim ratom, Društva koja su obnovila rad nakon povratka iz prognanstva ili su s radom djelovala i u prognanstvu.
I tako susret za susretom, svaki put bolji i zanimljiviji, godina za godinom, i danas smo vec postali prepoznatljivi.
Moram reci da sam svih ovih godina iskreno sretan i veseo kad ulicama Okucana  zatutnje konjske zaprege, kada ih preplavi rijeka folkloraša u svojim šarenim nošnjama, kada se razliježe vesela jesma i svirka, odjekuje cika i kada su svuda razdragana lica i to onih ljudi koji su još prije par godina znali jedino za tugu.

Želja mi je da ovi susreti ostanu kao trajno sjecanje na neka teška, srecom prošla, vremena i da ja i bilo tko drugi više nikada ne bude prognanik iz svojeg doma i zavicaja i da iz te pozicije ne razmišlja o nekim novim prognanickim susretima. . .”
O Okucanskim Susretima izmedu inih,  kazali su:
” Kulturna manifestacija  «Susreti  povratnickih folklornih skupina Republike Hrvatske»  obogatila  je  kulturnu sliku  Opcine Okucani  i doprinijela ocuvanju kulturne baštine ne samo autohtonog  puka i useljenika koji žive u Okucanima nego i šireg prostora «Lijepe naše…»  Prof. Josip Forjan
«Ono što se trebalo dogoditi, dogodilo se  2002. godine u Okucanima. Na druženje, razgovor, savjetovanje, predstavljanje i veselje došli su ljudi koji  sa sobom  i na sebi  nose patinu   bola, briga ljutnje i prkosa. Došli su sve to sa sebe zbaciti i progovoriti iz srca, propjevati iz inata i zgaziti  sve što ih tišti…»
«… Okucani su upravo izmišljeni  da sve naše povratnike, prognanike i žitelje starih/novih kuca i naselja «prime u svoje okrilje» i ucine ih jednakima, ponosnima, zadovoljnima  i  sretnima…»
Mr. sc. Miroslava Hadžihusejnovic-Valašek
«…U Okucanima  održana jedinstvena smotra folklora u Republici Hrvatskoj…»
«… Susreti povratnickih folklornih skupina Republike Hrvatske je manifestacija koja pomaže u  obnovi i cuvanju  baštine…»   Tjednik «Posavska Hrvatska»

Pocetkom rujna te 2002. godine  KUD  je sudjelovao na kulturno-sportskoj manifestaciji održanoj u Okucanima u povodu obilježavanja 11. obljetnice 121. brigade hrvatske vojske pod nazivom “Branimo dignitet Domovinskog rata” zajedno s Maticom umirovljenika iz Nove Gradiške i KUD-om “Drežnik” iz Drežnika.
U programu “Katarinskog sajma” u Slavonskom Brodu KUD je 27. studenog , a svoju prvu godinu postojanja završava Božicnim koncertom 27. prosinca  u Okucanima.

U narednih 8 godina KUD “Tkanica” nastupa na pozornicama diljem Hrvatske i inozemstva i to u: Austriji, Francuskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Vojvodini i u Madarskoj  nekoliko puta. Na jednom od tih nastupa  na medunarodnoj smotri folklora “Balaton Foldvar” je osvojilo prvo mjesto. Za svoj rad KUD je nagraden brojnim priznanjima i nagradama, a najdraža je Srebrna plaketa opcine Okucani.

Sredinom  16. lipnja 2009. godine KUD ostaje bez svog osnivaca i prvog predsjednika Ivice Corkovica. Njega zamjenjuje Zrinka Grgic koja uspješno vodi KUD.

Kulturno umjetničko društvo “Tkanica” je uz Općinu Okučani uspješno organiziralo dokumentarnu TV emisiju RAZGLEDNICE IZ HRVATSKE gdje je izravno u programu nastupalo, a zapažen nastup je imalo i na Federalnoj televiziji BiH u zabavnoj TV emisiji FOLK SHOW.